kosovka2
08-23-2019, 08:53 PM
Ljiljana Petrovic Buttler
1944 - 2010
"Ja sam Ljiljana Petrović-Buttler, zvezda ciganske muzike bive Jugoslavije. I dokazala sam da posle petnaest godina pauze mogu da postignem i svetsku slavu. Dokazala sam da vredim neto. Bezobrazna sam, ali kad mogu kojekakvi pevačići, jedanput mogu i ja"
Priča o Ljiljani Petrović-Buttler bez sumnje je filmski materijal, no takav bi film zbog osobnih i općih kulturnih specifičnosti, umjesto na klasični Holivud, kako bi se moglo pomisliti, vjerovatno prije ličio na nekadanji domaći "crni talas".
Za socijalističke Jugoslavije Ljiljana je bila jedna od najpoznatijih romskih pjevačica. Iz kafanskog andergraunda dola je na televiziju, snimala albume, imala goleme tirae. Pjevala je jednako na romskim svadbama i za nae knjievnike. I njoj je rat promijenio ivot: s troje djece otila je u Njemačku gdje je, prestavi pjevati, godinama ivjela u anonimnosti, radeći i fizičke poslove sve dok je Dragi estić, producent i menader Mostar Sevdah Reuniona, jednog od najuspjenijih bosanskih i eksjugoslavenskih etno-produkata, slučajno nije pronaao u Dizeldorfu. Nakon dugog i upornog odbijanja da se vrati muzici, Ljiljana je na kraju ipak popustila i u estićevoj produkciji za holandsku World connections etiketu snimila album Mother of Gypsy Soul (2002).
Danas svira koncerte po najprestinijim evropskim dvoranama, na BBC-ju je nedavno prikazan i dokumentarac o njoj i mostarskom bendu, a nijedan festival tzv. world muzike kao da ne moe proći bez ove kombinacije bosanskog sevdaha i Ljiljaninog naročitog pjevačkog stila.
Osamdesetih godina prolog stoljeća ljubljanska Zaloba kaset in ploč, jedna od najhrabrijih diskografskih kuća bive Jugoslavije, izdala je prvi album romskog pjevačkog genija abana Bajramovića. Ta je ploča osim kultnog imala i velik komercijalni uspjeh pa je ljubljanska kuća nakon toga traila "ensku verziju" ovakvog originalnog i nepatvorenog romskog zvuka. Ljiljana Petrović (koja je, stvarajući time do danas konfuziju, dijelila ime i prezime s novosadskom kantautoricom i naom prvom takmičarkom na Pjesmi Evrovizije), već tada jedna od najčuvenijih pjevačica kafanskoga "podzemlja" bila je upravo to. Nakon pojavljivanja, albuma Otkako sam tuđa ena i čestim nastupima na televiziji za razliku od njenog najvećeg takmaca abana Bajramovića, koji je uglavnom proputao da se pojavi na dogovorenim televizijskim snimanjima Ljiljana je ubrzo postala daleko najpoznatija romska pjevačica u zemlji. Uvijek ozbiljna lica, bez suvine gestikulacije i estradnog prenemaganja, s diskretnom, gotovo misterioznom pojavom i, najvanije, prepoznatljivim bogatim altom kojim je pjevala u dubokim, mukim tonalitetima, afirmirala je na vie načina jedan drugačiji romski zvuk i svijet od onoga kakav je, na primjer, vie decenija predstavljala tada već pomalo zaboravljena Esma Redepova, koja je u nas dugo bila samim sinonimom romske muzike i kulture. Ljiljanin zvuk, visoko urban, na trenutke gotovo dezistički rafiniran, a opet s osjetnom sirovom autentičnoću, osvojio je i prosječnog konzumenta ali, to je posebno, i onaj sofisticiraniji dio publike u socijalističkoj Jugoslaviji umjetnici i intelektualci gotovo su redom bili ljubitelji abanove i Ljiljanine muzike. Takav "konsenzus ukusa", u kojem se kulturna elita s jedne te najira publika s druge strane mogu pronaći na istim izvođačima, na istom kulturnom izboru dakle, danas je, treba li reći, teko zamisliv.
1944 - 2010
"Ja sam Ljiljana Petrović-Buttler, zvezda ciganske muzike bive Jugoslavije. I dokazala sam da posle petnaest godina pauze mogu da postignem i svetsku slavu. Dokazala sam da vredim neto. Bezobrazna sam, ali kad mogu kojekakvi pevačići, jedanput mogu i ja"
Priča o Ljiljani Petrović-Buttler bez sumnje je filmski materijal, no takav bi film zbog osobnih i općih kulturnih specifičnosti, umjesto na klasični Holivud, kako bi se moglo pomisliti, vjerovatno prije ličio na nekadanji domaći "crni talas".
Za socijalističke Jugoslavije Ljiljana je bila jedna od najpoznatijih romskih pjevačica. Iz kafanskog andergraunda dola je na televiziju, snimala albume, imala goleme tirae. Pjevala je jednako na romskim svadbama i za nae knjievnike. I njoj je rat promijenio ivot: s troje djece otila je u Njemačku gdje je, prestavi pjevati, godinama ivjela u anonimnosti, radeći i fizičke poslove sve dok je Dragi estić, producent i menader Mostar Sevdah Reuniona, jednog od najuspjenijih bosanskih i eksjugoslavenskih etno-produkata, slučajno nije pronaao u Dizeldorfu. Nakon dugog i upornog odbijanja da se vrati muzici, Ljiljana je na kraju ipak popustila i u estićevoj produkciji za holandsku World connections etiketu snimila album Mother of Gypsy Soul (2002).
Danas svira koncerte po najprestinijim evropskim dvoranama, na BBC-ju je nedavno prikazan i dokumentarac o njoj i mostarskom bendu, a nijedan festival tzv. world muzike kao da ne moe proći bez ove kombinacije bosanskog sevdaha i Ljiljaninog naročitog pjevačkog stila.
Osamdesetih godina prolog stoljeća ljubljanska Zaloba kaset in ploč, jedna od najhrabrijih diskografskih kuća bive Jugoslavije, izdala je prvi album romskog pjevačkog genija abana Bajramovića. Ta je ploča osim kultnog imala i velik komercijalni uspjeh pa je ljubljanska kuća nakon toga traila "ensku verziju" ovakvog originalnog i nepatvorenog romskog zvuka. Ljiljana Petrović (koja je, stvarajući time do danas konfuziju, dijelila ime i prezime s novosadskom kantautoricom i naom prvom takmičarkom na Pjesmi Evrovizije), već tada jedna od najčuvenijih pjevačica kafanskoga "podzemlja" bila je upravo to. Nakon pojavljivanja, albuma Otkako sam tuđa ena i čestim nastupima na televiziji za razliku od njenog najvećeg takmaca abana Bajramovića, koji je uglavnom proputao da se pojavi na dogovorenim televizijskim snimanjima Ljiljana je ubrzo postala daleko najpoznatija romska pjevačica u zemlji. Uvijek ozbiljna lica, bez suvine gestikulacije i estradnog prenemaganja, s diskretnom, gotovo misterioznom pojavom i, najvanije, prepoznatljivim bogatim altom kojim je pjevala u dubokim, mukim tonalitetima, afirmirala je na vie načina jedan drugačiji romski zvuk i svijet od onoga kakav je, na primjer, vie decenija predstavljala tada već pomalo zaboravljena Esma Redepova, koja je u nas dugo bila samim sinonimom romske muzike i kulture. Ljiljanin zvuk, visoko urban, na trenutke gotovo dezistički rafiniran, a opet s osjetnom sirovom autentičnoću, osvojio je i prosječnog konzumenta ali, to je posebno, i onaj sofisticiraniji dio publike u socijalističkoj Jugoslaviji umjetnici i intelektualci gotovo su redom bili ljubitelji abanove i Ljiljanine muzike. Takav "konsenzus ukusa", u kojem se kulturna elita s jedne te najira publika s druge strane mogu pronaći na istim izvođačima, na istom kulturnom izboru dakle, danas je, treba li reći, teko zamisliv.